Optužuju me da sam nula-romantičar zato što sam zaboravio čestitati 8.MART,ma nisam zaboravio nego nisam stigao otići na blog i to upisati, izvinjenje, a što se tiče pjesama, ma sve moje pjesme su posvećene ženama, ma kakva je to pjesma a da nije o ženskom rodu, zato ću ponovo staviti svoju pjesmu ovdje koja o tome govori, samo da se prisjetite, pozdrav
SVE STO JE LIJEPO ZENSKOG JE RODA
Ni najvece more ne bi moglo saprati moju tugu sada,
ni najveca zrtva ne moze vise od mene da nastrada,
nemam srece kada nisam pod sretnom zvijezdom roðen,
nemam srece kada sam nesretnom rukom do sada voðen.
Ne sjecam se da li sam imao imalo srece nekad prije,
ali otkad si otisla ti i sreca se od mene samo krije,
da li si je ti odnijela sa sobom ili si me samo klela,
ne znam,ali mi je dusa od tada kao ruza bez cvijeta uvela.
Lazu kada kazu da se sve moze prezivjeti i izlijeciti,
sve je to smijesno kada ja ne mogu tebe preboljeti,
nikada nisam shvatao kada kazu da ljubav nema lijeka,
ali sada znam da nas iza svakog coska vreba i ceka.
Ni sam ne znam kako sam se uspio zaraziti tobom,
kako sam uspio od jednog gospodara,postati tvojim robom,
cim sam te vidio,to me obuzelo i prosirilo se kroz vene,
sjedio sam pred ogledalom i gledao,ali tamo nije bilo mene.
Ja vise ne znam ni gdje sam,ne prepoznajem vise sebe,
sve sto mi je u glavi,u srcu,u dusi,vezano je za tebe,
zasto sreca nije vjecna i zasto se muskarci vise zaljube,
zasto muskarci uvijek pisu o ljubavi kada uvijek izgube.
Zasto sve sto me sada okruzuje nosi zenska imena,
i glava i dusa i flasa i poezija i sjeta i pjesma,
tek sada shvatam da muskarci vjecno robuju zenama,
od jedne odes drugoj,dok treca vjecno kola tvojim venama.